Na popisu najboljih liječnika u Hrvatskoj za 2024. godinu ponovno se našlo ime dr. Brune Škurle, svojevrsnog zaštitnog znaka zagrebačke bolnice Merkur u kojoj već godinama briljira na gastroenterološkom odjelu.
Najdoktore, naime, biraju pacijenti, pa je tako ugledni zagrebački gastroenterolog dr. Škurla gotovo redovito na listi najboljih iako, između ostaloga, obavlja pretrage koje su ljudima prilično mrske – kolonoskopiju i gastroskopiju.
Briga o ljudima i njihovu zdravlju, za ovoga humanog lijelnika je na prvom mjestu. To je osvjedočio i tijekom Domovinskog rata kada je pristupio u redove 3. pješačke bojne 2.A brigade, slavne Gromove.
Liječnik s puškom je ranjen čak dva puta
Doktor Škurla se Gromovima priključio odmah 1991. godine, ali je uz medicinsku opremu na svome ramenu nosio i pušku. Ovaj liječnik, naime, sa svojim je suborcima bio na prvoj crti, a u kako žestokim okršajima je sudjelovao, svjedoči i podatak da je tijekom rata ranjen čak dva puta.
Domovinski rat ga je, kazao nam je, odredio na različite načine. Tamo je stekao prijatelje “do groba”, a na zdravlje svojih preživjelih suboraca pazi i danas. Još uvijek mu je, kaže, krivo jer je 1993. godine morao napustiti svoje suborce zbog odlaska na specijalizaciju, iako je sudjelovao u najznačajnijim okršajima koji su se događali ’91. i ’92. godine:
“Između suboraca i mene je neraskidiva veza koja traje do danas. Te 1993. nisam mogao biti sa njima ali smo redovito bili u komunikaciji. Ludio sam jer sam na specijalizaciji, a odigrava se operacija Bljesak. Doduše, iz moje brigade su u toj akciji sudjelovali samo tenkisti, ali osjećao sam da nešto propuštam. Ponavljam, zaista sam ludio.”
Neraskidiva veza sa suborcima
Škurlin nagon za oslobađanjem Hrvatske u to doba bio je jači od svega, a njegov patriotizam i danas je snažno izražen jer je svjestan koliku su žrtvu podnijeli hratski branitelji, svjestan je koliko ih je za slobodnu Hrvatsku izgubilo život, a svjedoči i oboljenjima kao posljedice rata.
“Ti dečki su ratovali jedva punoljetni. Ja sam već iza sebe imao fakultet i neka životna iskustva, pa sam si možda već tada mogao bolje objasniti neke situacije. Bio sam formiran ‘u glavi’, pa mi je naknadno sva ta sjećanja bilo lakše spremiti u posebnu ladicu. Često je otvaram i rado to činim, ali iz nje iskaču samo lijepe stvari”, kaže ovaj veliki lijelnik i humanist koji uz sav svoj profesionalni uspjeh u medicini na koji je ponosan, tvrdi da će u duši zauvijek ostati – vojnik.
