nedjelja, 12.siječnja 2014.
Svetom misom u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova, paljenjem “plamena slobode” na ostacima staroga grada te objedinjenom komemoracijom žrtvama obrane od turskih osvajanja i u Domovinskom ratu, danas je u Gvozdanskom kod Dvora obilježena 436. obljetnica dvoipolmjesečne junačke obrane utvrde Zrinskih od turskih osvajača.
Izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Vlado Marić, hvaleći tijekom komemoracije junaštvo svih branitelja Gvozdanskog, ustvrdio je da su oni ovdje junački odolijevali u tri događaja – 1578. godine, 1941. i 1991. godine – “i to Turcima, Vlasima, velikosrbima, četnicima, partizanima i drugima”.
“Iskazivali su svoje domoljublje i junaštvo i podnosili neobičnu žrtvu za križ časni i svoj narod, te tako stoljećima ugrađivali svoje živote u temelje današnje Republike Hrvatske”, kazao je Marić. Dodao je da su u obližnjem Zrinu stradali Hrvati prije sedamdeset godina, te je pozvao mjerodavne da se učini sve da mjesta Gvozdansko, Zrin i Zrinska gora “budu konačno uvrštena među najvažnije povijesne simbole stradanja, ponosa i velejunaštva hrvatskoga naroda”.
Izrazio je vjeru da će se na buduće obljetnice u Gvozdanskom odazvati i druge državne institucije te da će ovaj veliki povijesni događaj biti još svečaniji i hodočasnicima brojniji.
Šibenski biskup Ante Ivas je tijekom mise za oko tristo žrtava Gvozdanskog, koji su se nakon dvoipolmjesečne obrane utvrde Zrinskih radije smrzli nego je predali turskim osvajačima, nepravdom nazvao da se za njihovo mučeništvo danas u Hrvatskoj ne zna. Te žrtve i danas, poručio je, upozoravaju da ne smijemo uzmicati i bježati.
“Treba bježati od napasti zloga, ali ima vremena kada se ne smije bježati bez obzira na cijenu. Svijet kojega danas vole nazivati naprednim sve više postaje svijet velikih uzmaka, bijega od ljubavi, pravednosti, odgovorne slobode, od samih sebe, od svojih obitelji, svojega naroda i Boga živoga, Njegove crkve i svećenstva. Oni žive u iluziji sigurnosti koja postaje najveća nesigurnost zbog života bez vjere. To su vremena kada se ne smije uzmicati, kao što se ne uzmiče ni kad je napadnuta naša domovina, jer se nasrće na našu vjeru, pouzdanje u Boga i njegove zakone i zapovjedi”, kazao je biskup Ivas.
Zdenko Vahovec, zamjenik županice Marine Lovrić Merzel, zahvalio je svim braniteljima ovoga kraja, a za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata rekao je da su “vitezovi dostojni junačkog nasljeđa iz vremena turskih ostvajanja”.
Brigadir Mile Krišto je u ime udruge Gromova (2. gardijska brigada Gromovi) kazao da Hrvatska treba graditi budućnost na dobrim primjerima iz davne prošlosti te iz Domovinskog rata. Svi se, istaknuo je, trebamo zapitati zašto, uz slobodnu hrvatsku državu koja je članica NATO-a i EU, “narod ipak nije veseo”. Za te razloge, kazao je, treba pitati hrvatske vlasti.
Organizatori obilježavanja obljetnice kod spomen obilježja svim hrvatskim žrtvama su Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Koordinacija braniteljskih udruga Grada Zagreba. Program je uveličala Počasno-zaštitna bojna Oružanih snaga RH, Povijesna satnija “Kravat – pukovnija”, a događaju se odazvalo mnoštvo djelatnih i umirovljenih vojnika, časnika i dočasnika, te predsjednik Hrvatske zore Milan Kujundžić.
HINA
Na hodočašću u Gvozdanskom okupio se veliki broj hodočasnika – domoljuba među kojima i mnogobrojni veterani 2. gardijske brigade „Gromovi“ pristigli iz Zagreba, Dugog Sela, Velike Gorice, Siska, Petrinje, Karlovca, Duge Rese, Plitvica, Davora, Požege i Virovitice. Na početku misnog slavlja u pozdravnom govoru sisački je biskup Vlado Košić posebno pozdravio veterane 2. gardijske brigade „Gromovi“, osloboditelje Gvozdanskog u operaciji „Oluja“. Također poseban pozdrav Gromovima upućen je i na početku komemoracije na spomen obilježju. Počast obraćanja nazočnima dodijeljena je i predsjedniku udruge Gromova, umirovljenom brigadiru Mili Krišti, kao što u gornjem tekstu navodi Hrvatska izvještajna novinska agencija. U spomen stradalim Hrvatima u dugoj povijesti Gvozdanskog, vijenac ispred URV 2. gbr Gromovi zajedno su položili ratni zapovjednici 1. i 3. pješačke bojne 2. gbr, umirovljeni pukovnici Željko Ćubela i Slavko Franc, te bojnik Ivan Radić i satnik Dubravko Štefančić iz 2. mehanizirane bojne „Gromovi“ gmtbr HKoV-a. Nakon zajedničkog objeda i druženja jedan dio Gromova i članova njihovih obitelji uspeo se i na samu utvrdu Gvozdansko gdje su zavijorili zastavom 2. gardijske brigade Gromovi.
Široj javnosti još je uvijek malo je poznat povijesni značaj Gvozdanskog. U vrijeme stoljetnih borbi sa Osmanlijskim carstvom, na području Sisačke biskupije, posebno značenje ima herojska obrana kaštela u Gvozdanskom. U više navrata Turci su neuspješno napadali ovu utvrdu: 1561., 1574., 1576. i zatim u jesen 1577. ponovno započinje opsada, kojoj su branitelji odolijevali do posljednjeg daha, sve do 13. siječnja 1578. godine. Nakon tromjesečne opsade, kada su Turci ušli u grad svi branitelji ležali su na svojim položajima smrznuti i mrtvi, a u gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva. Ovim prizorom bio je potresen i sam turski vojskovođa Ferhat-paša, kojega je zadivila hrabrost posade koja je radije izginula, nego se predala. Turski je vojskovođa iz poštovanja zapovjedio je da se dovede katolički svećenik i osigura kršćanki ukop, a mještane Gvozdanskog je oslobodio plaćanja poreza.
Stradanja Hrvata u Gvozdanskom dogodila su se i u mnogim stoljećima kasnije. U Drugom svjetskom ratu Gvozdansko je bilo mjestom masovnog zločina počinjenog nad Hrvatima 1941. godine. Isto se ponovilo i u Domovinskom ratu 1991. godine. Hrvatski vojnici Gromovi pobjedonosnom Olujom u Domovinskom ratu zatvorili su stranicu ratne i vojne povijesti Gvozdanskog i zahvaljujući kojima se danas na ruševinama slavne utvrde slobodno vijori hrvatski stijeg.
Fotogalerija:
