U subotu 12. svibnja 2012. godine u Austriji, na Bleiburškom polju u organizaciji Ureda hrvatske inozemne pastve i Počasnoga bleiburškog voda, pod pokroviteljstvom Osječko-baranjske županije i supokroviteljstvom Županije zapadno-hercegovačke održana je središnja komemoracija na žrtve Bleiburške tragedije i križnog puta. Na komemoraciji po procjeni austrijske policije okupilo se 8 tisuća hodočanika. Hodočasnici su pristigli iz svih krajeva Hrvatske, BIH, ali i Hrvati iz dijaspore. I ove godine komemoraciji su nazočile mnoge braniteljske udruge, pa je tako na poziv Udruge ratnih veterana “Hrvatski domobran” ogranak Sisak u Bleiburg hodočastilo i nekoliko predstavnika ratnih veterana 2. gbr Gromovi, članova Podružnice Sisačko-moslavače županije, a bilo je i Gromova iz Sesveta i Zagreba.
Komemoracija je započela molitvom odrješenja kod hrvatskog groba na mjesnom groblju u Unterloibachu. Nakon izvođenja hrvatske himne i minute šutnje u počast svim žrtvama bleiburške tragedije i križnih putova, pozdravne govore uputili su uime organizatora PBV-a dr. Zlatko Hasanbegović, uime supokrovitelja komemoracije predsjednik Vlade Županije zapadno-hercegovačke Zdenko Ćosić i uime pokrovitelja komemoracije osječko-baranjski župan dr. Vladimir Šišljagić, koji su, između ostaloga oštro osudili odluku Hrvatskoga sabora o odustajanja od pokroviteljstva komemoracije. Molitvu za poginule islamske vjeroispovijesti vodio je gunjski imam Idriz ef. Bešić.
“I ove nas je godine sa svih strana svijeta dovela Božja providnost na ovo spomen-mjesto, simbol hrvatske patnje i tragedije”, istaknuo je u pozdravu na početku komemorativnog skupa ravnatelj Bebić uime Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, dodavši kako u tom zajedništvu prepoznaje “milosni trenutak u kojem se dodiruju hrvatska povijest i sadašnjost, nebo i zemlja, tuga i ponos, nada i radost.
Svečanu misu predvodio je šibenski biskup Ante Ivas u koncelebraciji sa svećenicima koji su pristigli s hodočasnicima. Mi smo danas ovdje na mjestu koje je postalo simbol nemilosrdnog zločina nad mnoštvom nevinih ljudi, naše braće i sestara, koji su i prije i nakon Bleiburga ginuli od “osloboditelja”, gonjeni kroz pakao mržnje razapinjani na “križnim putovima”; stojimo ovdje s dubokim poštovanjem prignuti nad svim križevima, jamama i rakama, da se spomenemo njihovih neznanih imena i sudbina, istaknuo je u propovijedi šibenski biskup Ante Ivas. Bleiburg, zajedničko je ime za stotine tisuća izdanih, predanih, poniženih razmijenjenih, na najgrozniji način mučenih i pobijenih muškaraca, žena i djece svih uzrasta i životnih sudbina, svjetonazora i narodnosti, a najviše Hrvata. Dolazimo ovdje, ne da bismo ikome sudili, prezreli i obezvrijedili bilo koje žrtve, logore ili jame, prekrivali, pravdali bilo koje zločine, nego smo ovdje zbog povijesne istine da je “narodna vlast” više od 45 godina nijekala “da vi postojite, da ste vi, naša braćo i sestre pokojni, ljudi, da zavrjeđujete bilo kakav spomen, osim mržnje i prezira”. Ovdje smo, jer se prava istina o vama i zločinu nad vama nije smjela ni znati ni otkrivati, ni prenositi ni govoriti. Još manje o naredbodavcima i izvršiteljima zločina, naglasio je biskup. Dok su mnogi narodi nakon završetka II. svjetskog rata odahnuli od terora fašizma i nacizma, nažalost, umjesto u razdoblje slobode, hrvatski je narod ušao u drugo teško razdoblje osvete, masovnih likvidacija, zločina, smaknuća, deportacija. Komunizam kao i nacizam i fašizam, vodili su se mržnjom prema Bogu, vjeri i prema čovjeku, istaknuo je biskup Ivas, dodajući kako je rezultat bio strašan: 1800 do sada otkrivenih grobišta u bivšoj Jugoslaviji i još se istražuje, 900 u Hrvatskoj, 600 u Sloveniji, 200 u Srbiji, 100 u BiH. Mnoga od njih uništena, preorana, pretvorena u gradilišta ili smetlišta, do danas neotkrivena, bez imena i spomena, a nitko za to do danas nije kriv, ni odgovoran. Biskup Ivas naveo je nadalje kako je strijeljano 385 svećenika, od toga su 355 ubili partizani, a na tisuće svećenika, redovnika i redovnica stjerano je u zatvore i logore, među njima i blaženi nadbiskup Stepinac. I premda se, prema ozbiljnim procjenama, broj žrtava komunizma u svijetu penje na 100 milijuna ljudi, a komunistički režimi u Europi tijekom prvih deset godina nakon rata pobili su oko milijun ljudi, još uvijek traje zavjera šutnje, falsificiranje istine i opasno neznanje, gotovo kod svih uzrasta, navlastito kod mlađih naraštaja, istaknuo je biskup Ivas, dodajući: “Ovdje smo i zato jer je sve očitije da nijekanje i nekažnjavanje zločina komunizma opet stječe ‘pravo građanstva’. Namjerno prešućeni povijesni događaji postali su ‘crne rupe’ hrvatske povijesti”. “Ovdje smo danas i zbog nesretne i zabrinjavajuće odluke Hrvatskog sabora da više ne bude pokrovitelj ovoga spomena”, istaknuo je biskup Ivas, jer, kažu da se ovdje nisu dogodile žrtve, nego tek neke vojske. Čuli smo tvrdnju da se ovdje dogodio zločin i križni putovi, tek ‘namah’, kao trenutni izljev mržnje što je tobože uvijek bilo i bit će u ljudskoj prirodi. Kao da ovdje nije počeo, ili se nastavio, i to na najstravičniji način, jedan sustavan proces zatiranja i smrti, koji je trajao skoro 45 godina.” Istodobno se predlažu i donose vitalno važni zakoni za pojedince i čitav narod, “po hitnom postupku”, bez prave javne i demokratske rasprave: i to o životu, o obitelji, o začeću i rađanju, o odgoju o školi i vjeronauku, upozorio je šibenski biskup. Mi danas ne želimo Bleiburg kao zastavu mržnje prema bilo kome, mi ovdje iskreno žalimo sve žrtve, mi smo ovdje dolazili i dolazimo kao iskreni tražitelji istine; ne dolazimo kao zarobljenici povijesti i prošlosti, nego kao zaljubljenici neiskrivljene povijesti našega naroda. To je i naša kršćanska vjernička obveza, poručio je biskup Ivas. Upozorio je da je sve očitije da nijekanje istine i strah pred istinom danas poprima oblike novog totalitarizma, kojim se udara u same temelje društva i morala, na dostojanstvo čovjeka od začeća do smrti, na obitelj i brak, na odgoj i na slobodu savjesti. Istina postaje najveća žrtva današnjega svjetskog poretka na svim razinama. Sve više svijetom kruži sablast besmisla i beznađa, jer su pobrkani svi vrijednosni pojmovi istine, ljubavi i slobode. Sloboda bez istine i ljubavi postaje neostvariva i besmislena. Besmislena sloboda bez granica, na kraju za čovjeka i društvo postaje pakao i prokletstvo. Oko istine se treba truditi pravednim i poštenim sredstvima. “Mi stoga i danas ovdje molimo i zaklinjemo. Nemojte nas opet svađati, dijeliti i suprotstavljati starim etiketama tzv. ‘hrvatske krivnje i genocidnosti!’ Otvorimo šanse i pomozimo jedni drugima da postanemo novi ljudi, da gradimo bolji svijet”, pozvao je biskup Ivas, istaknuvši da su nam potrebne trajne duhovne, moralne i etičke vrednote, koje će bolje uskladiti naše međuljudske odnose; treba nam Bog koji je Ljubav i Istina. U ovom misnom slavlju molimo Svemogućeg Boga za sve žrtve i za sve zločince. Kajemo se za sve svoje grijehe, za grijehe kršćana i za grijehe drugih koji su ovdje griješili. Molimo Božje praštanje i milosrđe da bismo i mi mogli praštati, da bi zacijelile rane koje još bole, da bi se očistila naša sjećanja i savjesti. Molimo Božje svjetlo da u njemu prava istina dođe na vidjelo, da istinu prepoznamo i priznamo, svatko u svojoj odgovornosti, ma kako ona bila teška i obvezujuća – zbog žrtava i njihova dostojanstva, časti našega naroda i mira bez koga nema prave slobode, napretka ni Božjega blagoslova, istaknuo je šibenski biskup. Na kraju mise ravnatelj Bebić zahvalio je, između ostalih, biskupu Ivasu, organizatoru PBV-u na čelu s predsjednikom Ilijom Abramovićem, pokroviteljima i domaćinima HKM-u Klagenfurt na čelu s fra Pavom Dominkovićem, austrijskoj policiji, gradskim vlastima, Crvenom križu i svima koji su prevalili dug put da bi odali počast žrtvama. Izrazio je želju da Bleiburg i ubuduće ostane središnjim spomen-mjestom na čast svih hrvatskih žrtava, mjestom molitve, praštanja i bratskoga povezivanja.
Po završetku mise, predstavnici mnoštva udruga, zajednica i pojedinaca iz domovine i iseljeništva položili su vijence i zapalili svijeće.
URV 2. gbr/IKA
