PETRINJA – U Veteranskom centru u Petrinji sinoć je predstavljena knjiga brigadira Ante Čokolića „23_ Ni ovo nije bija moj dan“. Knjiga je njegovo osobno svjedočanstvo o vremenu Domovinskog rata u kojem se stvarala Republika Hrvatska, a u kojemu je on, zajedno sa svojim suborcima iz 4. gardijske brigade „Pauci“, sudjelovao na prvoj crti bojišnice.
Promociju Čokolićeve knjige, Veteranski centar u Petrinji organizirao je u suradnji s Koordinacijom udruga proisteklih iz Domovinskog rata SMŽ. U ime organizatora, predstavljačima knjige i publici, dobrodošlicu su uvodno poželjeli predsjednik Koordinacije, Nenad Bužanić i Adrijana Nenadić, pomoćnica ravnatelja svih Veteranskih centara, generala Josipa Lucića i upraviteljica podružnice Veteranskog centra u Petrinji.
„Ovakve manifestacije poput predstavljanja ove knjige potiču promicanje vrijednosti Domovinskog rata i naša sjećanja koja se ovim činom neće zaboraviti. Kaže se: što je zapisano – trajat će vječno“, rekao je Nenad Bužanić, predsjednik Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade Gromovi SMŽ, ujedno i predsjednik županijske Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
„Htjela bih zahvaliti autoru knjige, brigadiru Čokoliću što je između ostalih i našu Petrinju odabrao kao mjesto predstavljanja svoje knjige. Želim vam čestitati na uloženom trudu kako sjećanje na Domovinski rat, kao i žrtve koje su podnesene da bismo živjeli u slobodnoj Hrvatskoj, nikad ne bi pale u zaborav“, rekla je Adrijana Nenadić, upraviteljica Veteranskog centra u Petrinji.
Predstavljena je potom i kratka biografija autora, brigadira Ante Čokolića. Rođen je 1972. godine. U Domovinski rat krenuo je 1991. godine kao 19-godišnjak. Za vrijeme Domovinskog rata bio je pripadnik 4. gardijske brigade, a čitav ratni put proveo je na prvoj crti bojišnice, kako sam voli reći, kao „čukaš prašinar“. Nakon rata stječe diplomu Pravnog fakulteta i zvanje diplomiranog pravnika. Tijekom karijere, obnašao je niz odgovornih časničkih dužnosti u 4. gardijskoj brigadi i Glavnom stožeru Oružanih snaga Republike Hrvatske, čiji je pripadnik bio sve do prije mjesec dana.
U knjizi „23_ Ni ovo nije bija moj dan“, Čokolić piše o svojim i ratnim iskustvima svojih suboraca, svoje „braće po oružju“, kako ih naziva. Svakom od otprilike 150 svojih suboraca, imenom i prezimenom, posvetio je u svojoj knjizi poneku personaliziranu crticu. Na promociji je objasnio što ga je motiviralo na pisanje knjige.
„Često sam imao pitanje koji su bili motivi pisanja knjige. U prvom redu istina. Zašto? Zato što je danas laž postala gotovo pa prihvatljiv način ponašanja. Ja sam jednostavno osjetio potrebu da napišem istinu i sve što ćete u knjizi pročitat, od korice do korice, kolikogod vam neke stvari nevjerojatno izgledale, sve je istina. Drugi, ništa manji motiv pisanja knjige su moja „braća po oružju“, da se njihova imena ne zaborave. To su ljudi koji su ovom narodu donijeli slobodu. To su heroji Domovinskog rata i zato su oni svi pobrojani u mojoj knjizi imenom, prezimenom i o svakom čovjeku piše ponešto, onako baš personalizirano. Neko dite će za 50 godina čitat knjigu i reći će – ovo je moj dida, ovo je moj pradida. Pa on je stvorio državu u kojoj ja danas slobodno živim! … Motiv je bio spasiti sve ovo od zaborava, jer sve što se ne zapiše, nestat će. Sa zadnjim našim živim pripadnikom, nestat će te herojske priče, ti heroji Domovinskog rata. Na ovaj način, ostaju zauvijek. Kako kaže latinska poslovica: „verba volant, scripta manent“ – riječi lete, zapis ostaje“, rekao je Čokolić.
Veliki motiv za pisanje ove knjige, kaže, bili su mu i današnji mladi kojima je htio pokazati da su za slobodu koju oni danas uživaju, neki ljudi, tada možda i sami njihove dobi, bili spremni dati vlastiti život. Kako je otkrio na promociji, knjigu je napisao gotovo u jednom dahu, za samo nekoliko dana.
„Knjigu od 150 stranica napisao sam za 4 dana. To je bio dar Duha Svetoga. Kad sam ušao u bolnicu zbog nekakve dijagnoze, prvi put sam osjetio – to je taj trenutak. Ponio sam rokovnik i deset kemijskih olovaka i 19 sati dnevno, samo sam pisao, bez ikakve pauze. Sjećanja su mi se vratila u to vrijeme točno kronološki. Bilo me je strah da nešto ne zaboravim i onda sam samo pisao i pisao 19 sati dnevno bez ikakve pauze – ni ručak, ni WC, ništa. Samo sam pisao i u 4 dana napisao cijelu knjigu. Sad kad uzmem knjigu pa napreskokce pročitam neku stranicu, kažem svaki put isto – Bože moj, jesam li ja ovo napisao? Sad to ne bih mogao ponoviti. To je bio taj trenutak. Dar Duha Svetoga. I zato je knjiga prožeta vjerom“, kazao je Čokolić.
Broj 23 koji se nalazi u naslovu njegove knjige, za autora ima višestruku simboliku: tijekom Domovinskog rata poginula su 23 suborca iz njegove satnije. Najteži dan u životu i u Domovinskom ratu bio mu je 23. prosinca 1994. kada je na Dinari uspio preživjeti smrzavanje, odnosno tzv. „bijelu smrt“. Bliske susrete sa smrću imao je tijekom rata čak 23 puta, a za sva ta 23 puta koja je preživio, kaže kako je zahvalan Gospi, jer nijedan nije bio njegov „dan za umiranje“. Kad je Domovinski rat završio, bile su mu 23 godine, a knjiga koju je napisao 2023. sadrži 23 poglavlja.
O autoru i knjizi govorili su i njegovi prijatelji. Jedan od njih je i državni tajnik u Ministarstvu obrane, general Drago Matanović s kojim je autor surađivao tijekom djelatne službe u Glavnom stožeru Oružanih snaga RH. General Matanović, prema kojem Čokolić gaji iznimno poštovanje, sudjelovao je i na prvoj promociji autorove knjige održanoj u lipnju prošle godine u Splitu, a predstavljanje knjige u njegovom gradu Petrinji, za njega je bio posebno emotivan trenutak.
„Drago mi je što će se ova promocija danas dogoditi i ovdje, u mom gradu Petrinji, u gradu stradalniku i što pred vama, svojim suborcima i prijateljima možemo podijeliti u zajedništvu predstavljanje knjige mog prijatelja Ante s tematikom Domovinskog rata… Autor ove knjige među rijetkim je braniteljima koji su svoje iskustvo u Domovinskom ratu odlučili pretočiti na papir i to ne zbog sebe, već zbog svih onih koji to nisu mogli i imali priliku učiniti. Sve to s ciljem da bi se saznala istina i sačuvala trajna uspomena na njihova velika djela. Na tome mu uvjerenju, a vjerujem kako dijelim mišljenje svih ovdje nazočnih, čestitam te odajem priznanje i najsrdačnije zahvaljujem. Stvorio je djelo koje izlazi iz dubine autorovih njedara, njegovih suboraca, od kojih su ovdje neki i danas s njim i svih nas hrvatskih branitelja diljem domovine Hrvatske. Knjiga moga prijatelja Ante Čokolića me oduševila. Za široku čitateljsku publiku, na tako jednostavan način, opisana su događanja tog ratnog vremena koja su bila kaotična, puna straha, neizvjesnosti, bola, tragedije, krvi, ali na kraju puna istinske sreće i ponosa“, rekao je Matanović.
Kazao je kako ova knjiga svjedoči o hrabrim ljudima, kao što su i sam autor i njegovi suborci koji su svojim djelima to vrijeme učinili povijesnim i slavnim: „Slavno je to vrijeme jedne generacije hrvatskog naroda koja je pod vodstvom dr. Franje Tuđmana iskoristila povijesnu priliku oživotvorenja tisućljetnog sna o slobodnoj, neovisnoj državi, koja je u obrambenom, oslobodilačkom Domovinskom ratu stvorena, obranjena i oslobođena. Čast je bila i uvijek je, pripadati toj generaciji muškaraca i žena, generaciji autora ove knjige koja je, ne pitajući za cijenu, živjela i borila se. Upravo o toj generaciji, većinom dragovoljaca, koji su bili pojam ratništva i hrabrosti, volje, želje i srčanosti, njihovim djelima i vrlinama i manama, bez okolišanja i iskreno progovara autor u ovoj knjizi, navodeći imena koja nikada ne bi smjela biti zaboravljena, koja su njemu tako duboko urezana u pamćenje. Mislim kako je upravo ova knjiga jedan od najboljih načina da se to ne dogodi“, kazao je general Drago Matanović koji je svoje izlaganje završio emotivno, parafrazirajući naslov knjige „23_Ni ovo nije bija moj dan“:
„Da Ante, ipak su to bili upravo naši dani. U njima smo, kako je već to kome bilo suđeno, časno živjeli i umirali, o čemu svjedoči i ova tvoja knjiga. Iznimno sam ponosan što sam imao priliku, čast, predstaviti knjigu čovjeka i ratnika poput tebe.“
Sjećanja na zajednički ratni put s autorom knjige Antom Čokolićem, na promociji su podijelili i njegovi suborci, „braća po oružju“, umirovljeni satnici Ante Alduk i Jakov Čolak. Alduk se, među ostalim, prisjetio kako je Čokolić kao medicinski tehničar svojim znanjem i srčanošću više puta spašavao živote ranjenih pripadnika njihove satnije. O knjizi svog suborca je rekao:
„Knjiga je napisana, mogu reći, skoro kao krimić i čita se u dahu. Ante opisuje tu svoj bijeg iz JNA, priključenje 4. brigadi od prvog dana u kaštelanskom Resniku i dalje. Isto tako opisuje sve naše akcije, sve naše događaje i teške i lipe. Na kraju knjige je pobrojao sve pripadnike naše satnije i poginule i žive i one koji su umrli poslije rata. I o svakome je napisao nekoliko kratkih, ali vrlo preciznih rečenica. Ja kažem, kao da je imao rendgen pa je svakoga pogledao kroz njega i vidio što se u njemu nalazi. Drago mi je da se našao netko hrabar i odlučan da stavi na papir sve to što smo mi doživjeli i proživjeli. Eto, on se usudio. Ante, hvala ti“, rekao je Alduk.
O svom ratnom prijateljstvu s autorom knjige kojeg je upoznao 1991. na drniškom ratištu, govorio je i satnik Jakov Čolak. Prisjetio se tako i akcija u kojima su sudjelovali i u kojima je Čokolić, ne mareći za vlastitu sigurnost, spašavao ranjene suborce. Pomoć je pružio i njemu nakon što je bio ranjen, prisjetio se Čolak, napominjući kako je Čokolićeva knjiga, osim što je svjedočanstvo jednog vremena i svjedočanstvo čvrste vjere.
„Ante je ovdje u knjizi opisao 23 puta za koja ne postoji racionalno objašnjenje kako je ostao živ. Tako od nas 40-50 koliko nas je bilo, svatko može to opisati, jer to je stvarno nemoguće kako se to dogodilo da smo ostali živi. Ante opisuje tu granatu koja je pala od njega na metar i pol, dva. Znači, ona te u 99 posto slučajeva mora ubit. A mi smo ipak evo i danas tu“, rekao je među ostalim Čolak.
Autor knjige „23 _ Ni ovo nije bija moj dan“, brigadir Ante Čokolić, na kraju promocije pozvao je prisutne branitelje da i sami zapisuju svoja sjećanja, jer kako je rekao – izgovoreno se zaboravlja, a ono što je zapisano, ostavlja trajni trag.
Njegova knjiga doživjela je već drugo izdanje, a dosad je predstavljena na 40-ak promocija diljem Hrvatske. U knjizi se isprepliću trenuci teških stradanja sa šaljivim epizodama i anegdotama, što ju čini pristupačnijom i široj čitateljskoj publici. Prema odluci autora, jedna četvrtina prihoda od prodaje knjige, usmjerena je u humanitarnu pomoć sudionicima Domovinskog rata i njihovim obiteljima u teškim životnim okolnostima.
